"Anštajn je u pismima Milevi njihov rad nazivao zajedničkim" Akademik profesor Svetlana Matić o izložbi "Heroina života Mileva Marić Ajnštajn"
U istoriji svetske nauke malo je imena koja izazivaju toliko divljenja, ali i sete, kao što je to ime Mileve Marić Ajnštajn. Prva srpska matematičarka i fizičarka, žena koja je krčila put znanja u vreme kada su univerzitetska vrata za njen pol bila gotovo hermetički zatvorena, decenijama je boravila u dubokoj senci svog slavnog supruga. Danas, zahvaljujući predanom radu istraživača, istina o njenom autentičnom doprinosu nauci i nadljudskoj snazi karaktera polako izlazi na svetlost dana.
Povodom otvaranja izložbe u Vukovoj zadužbini u Beogradu, koja prati izuzeto delo "Heroina života Mileva Marić Ajnštajn", imali smo čast da razgovaramo sa autorkom, akademikom prof. Svetlanom Matić. Kao istaknuta figura naše kulturne scene u dijaspori i predsednica Austrijsko-srpskog kulturnog društva "Vilhelmina Mina Karadžić" iz Beča, profesorka Matić je godine provela istražujući arhive kako bi rekonstruisala životni put žene koja je bila mnogo više od "Ajnštajnove supruge".
U galeriji pogledajte fotografije izložbe "Heroina života Mileva Marić Ajnštajn":
U ovom intervjuu za Kurir, profesorka Matić otkriva šta se krije iza kulisa njenog istraživačkog rada, kako je Mileva uspevala da zadrži intelektualni integritet usred ličnih tragedija i na koji način izložba u srcu Beograda oživljava duh Ciriha i Novog Sada s početka 20. veka.
Šta je bio presudan trenutak ili motiv koji Vas je naveo da napišete knjigu "Heroina života Mileva Marić Anštajn"?
- Već duži niz godina proučavam likove i dela znamenitih Srpkinja, koje su ostavile značajan trag u srpskoj istoriji, nauci i kulturi. Do sada sam objavila 17 knjiga različitog književnog žanra. Poseban akcenat stavljam na nagrađene knjige "Pozdrav Milici Stojadinović Srpkinji" i knjizi "Pevam danju pevam noću/Pisma Mini Karadžić", koje prate moje dve istoimene autorkske izložbe. Milevi Marić u čast, posvetila sam knjigu i izložbu, povodom njenog 150. rođendana. Sve tri knjige o uspešnim ženama srpskog porekla, pisane su u epistolarnoj formi I to im je zajednička knjževna odlika.
Milevu u naslovu knjige definišete kao heroinu. Na koje sve načine ona nosi tu titulu, pored svog neospornog doprinosa nauci?
- Imajući u vidu činjenicu da je Mileva Marić, još od najranijih školskih dana, pokazala izuzetnu darovitost za prirodne nauke, posebno za matematiku i fiziku, što su otkrili njeni profesori, uz samu činjenicu da je bila tek peta žena u istoriji Politehnikuma u Cirihu, gde je studrirala, dobvoljno govori o njoj kao posebnoj, uspešnoj mladoj osobi, koja se u to vreme odvažila da napusti ugodan život u svom rodnom kraju i odseli se u Švajcarsku, gde je živela, oformila porodicu, stvarala i preminula. Činjenica da se u braku sa Albertom Ajnštajnom ostvarila kao požrtvovana supruga, stvarajući najznačajnije izume i patente značajne za nauku, bila je istovremeno i brižna majka, dvojice sina, a koja je lečila svog mlađeg sina Edvarda od šizofrenije i ostala sa njim u najtežim životnim trenucima. Razvod od supruga, koji se oženio svojom rođakom, Milevu je izuzetno povredio i pogodio, ali svesna svoje odgovornosti i uloge koju je imala, jačinom svog karaktera, emocionalnom stabilnošću i zrelošću, ostala je na braniku porodičnih vrednosti, koje je ponela iz svoje tradicionalno orijentisane porodice. Potiče iz finansijski dobrostojeće porodice, a njen otac Miloš, bio je svestan koliko je obrazovanje značajno, pa je svoju ćerku podržao i upisao na univerzitetske studije, čime je išao ispred sredine i vremena, u kome je živeo.
Koliko dugo je trajao proces prikupljanja građe i sa kakvim ste se najvećim izazovima suočavali tokom istraživanja njene biografije?
- Iako je o Milevi Marić dosta toga napisano, želela sam da dođem do novih saznanja i činjenica i sa njima izađem pred čitaoce, vezanim za njeno školovanje i karijerni put, kao i turbulentni privatni život, koji joj ni najmanje nije bio lak, jer je živela u vreme, kada je ženi bilo mnogo teže, nego muškarcu, da dosegne naučne visine. Posećivala sam muzeje, biblioteke i arhive u Švajcarskoj, Srbiji I Austriji. Nije bilo jednostavno sakupiti i klasifikovati, odabrati i prezentovati značajne odeljke iz Milevinog života. Najviše dokumentarne građe sam pronašla u Bubioteci Matice Srpske u Novom Sadu i Ciriškom muzeju. Istraživanje je trajalo pune tri godine. Koliko sam u tome uspela, reći će kritička javnost i čitalačka publika. Velika mi je čast da sam na proteklom Sajmu knjiga u Beogradu, dobila književnu nagradu "Dragiša Kašiković" od Matice iseljenika i Srba u regionu.
U javnosti se decenijama vodila debata o tome koliko je bio stvarni udeo Mileve Marić u radovima Anštajna. Kakav je Vaš stav o tome, nakon detaljnog proučavanja njene zaostavštine?
- Milevin i Albertov emotivni odnos i međusobno intelektualno partnerstvo u kome su bili, ne možemo posmatrati odvojeno. Studirali su zajedno, bili zaljubljeni i u tom ljubavnom zanosu, šetnji i muziciranju, zajedničkom radu i zanosu, nastala su njihova najviša dostignuća u oblasti matematike i fizike. Sarađivali su, učili, stvarali i dosegli naučne vrhove. Mileva je rešavala, uglavnom, sve matematičke nedoumice, jer je poznato da joj je za razliku, od supruga, to bila jača strana ličnosti. Mileva mnoge naučne radove nije potpisala, iako je radila na njima rame uz rame sa suprugom, zahvaljujući čemu, možemo sa sigurnošću, reći da je reč o zajedničkom koautorskom radu. U to vreme pisanje pisama je bio jedan od dominantnih vidova komunikacije. Albert je u periodima kada je Mieva posećivala Titel i Novi Sad, upućivao joj je emotivna pisma i često pisao "naš zajednički rad". To je i dovelo do zaključka, da je Milevin doprinos u naučnom opusu njenog supruga, bio veliki, što su potvrdile izjave njihovih savremenika i naučnika koji su i koji i danas, proučavaju njihov život i naučni rad.
Mileva je bila naučnica u vreme kada su žene teško dobijale pravo na visoko obrazovanje. Koliko je njena borba sa tadašnjim društvenim norma bila teška i šta nam to govori o njenom karakteru?
- Mileva je bila nežna, otmena, karakterna, povučena, ali stamena žena. Bila je hroma po rođenju, ali je taj fizički hendikep nije sprečio da uči, stvara i da se bori. Za nju možemo da kažemo da je bila jedna od pionirki u feminističkom pokretu i borbi uspešnih žena da se izbore za svoj status i adekvatni naučni tretman u vremenu u kome su živele. Za razliku od Marije Kiri koja je imala podršku svog supruga Pjera i bila laureat dve Nobelove nagrade, Mileva je ostala u senci svog supruga.
Kako intrepretirate činjenicu da je Mileva decenijama bila u senci svog supruga i zašto je istoriji trebalo toliko vremena da počne pravednije da sagledava njenu ulogu?
- Mileva Marić nije sebe, svoje talente i kvalitete ličnosti, stavljala u prvi plan. Bila je srećna što je njen suprug bio svetski poznat, još za života, čemu je ona nesebično doprinela. Da li je to posledica tradicionalnog porodičnog vaspitanja ili želje samog supruga da se ne eksponira javno, ostaje da se sagleda multidisciplinarno. Jedno je sigurno i nepobitno. Mileva je isto toliko zaslužna za progres i naučna dostignuća, kao i njen suprug Albert.
- Zbog svega navedenog, zalažem se da se Milevi posthumno dodeli doktorat na Politehničkom Univerzitetu u Cirihu, jer je ona položila sve ispite, ostao je nepoložen, samo usmeni deo diplomskog ispita. Predlog je da prvoj srpskoj matematičarki i fizičarki, treba dodeliti posthumno i Nobelovu nagradu, koju je njen suprug Albert Ajnštajn dobio 1921. godine. Brakorazvodnom parnicom, Milevi je pripao novčani deo te nagrade, koja je poslužila kao osnov za lečenje njihovog bolesnog sina.
- Paul Ganjon, kanadska naučnica držeći širom sveta predavanja o Milevi Marić, istakla je: "Albert Ajnštajn je pravi idol, ikona u naučnom svetu i veoma je teško bilo šta reći o njemu što bi moglo da naškodi njegovoj reputaciji. Gde god sam govorila o Milevi Marić, ljudi su bili izuzetno otvoreni i šokirani da čuju tu priču. Kao što znate, ona je nacionalni heroj u Srbiji, ali je maltene nepoznata u ostatku sveta i ja sam mislila da je to velika šteta i zbog toga sam počela da predajem o njoj. Albert Ajnštajn je uvek predstavljen kao usamljeni genij, ali ako pogledate činjenice, shvatate da je maltene sve što je radio, bilo zajedno sa Milevom. Bez podrške Mileve Marić, on nikada ne bi bio poznat, nikada ne bi uspeo kao fizičar. Jedini dokaz koji postoji su pisma koja su razmenjivali. U tim pismima sam Ajnštajn kaže koliko će biti ponosan kada zajedno završe posao na relativnosti. Oni su radili na svim tim pitanjima zajedno, na svim temama koje su dovele do te čudesne godine 1905. kada je Ajnštajn objavio pet veoma važnih radova uključujući E=mc², najčuvenijoj jednačini u fizici. Mileva nije poznata zato što nije potpisala te radove, a nije ih potpisala zato što Albert Ajnštajn nije dobio posao".
Izložba u Vukovoj zadužbini prati Vašu knjigu. Šta će posetioci moći konkretno da vide i koji eksponat ili dokument Vi smatrate najdragocenijim delom ove postavke?
- Izložba o Milevi Marić je prikazana u Konzulatu Republike Srbije u Beču, u Skupštini Srbije, u organizaciji Odbora za dijasporu I Srbe u regionu, a povodom 150. godina od njenog rođenja, zatim u Matematičkoj gimnaziji u Beogradu, kojoj sam poklonila 10 primeraka knjiga o Milevi Marić za njihovu biblioteku, a i udeo u bisti Milevi Marić, koja od nedavno krasi ovu značajnu naučnu visoku školu, čiji su učenici osvojili preko 700 značajnih nagrda na međunarodnim I republičkim takmičenjimma, a koju je iznedrio Ljubomir Mančić, akademski vajar. Nakon Vukove zadužbine, izložba će biti prikazana 16. aprila 2026. godine, u Ogranku Srpske akademije nauka i umetnosti u Novom Sadu. Poznato je da postoji kuća u kojoj je živela Mileva Marić u Kisačkoj ulici broj 20, koja je pretvorena u muzej.
Šta današnje mlade naučnice u Srbiji mogu da nauče iz primera Mileve Marić Anštajn?
- Paul Ganjon navodi pozitivan primer Univerziteta Kembridž koji je retroaktivno ukazao poštovanje svim ženama, koje su studirale u vreme kada nisu mogle da dobiju univerzitetske diplome: "Pre nekoliko godina su izdali zvanične diplome za 900 žena, a među njima je bila jedna od 98 godina. Ne možemo da ispravimo prošlost, ali možemo da ispravimo te greške time što ćemo priznati da je načinjena nepravda i da kažemo da bi po današnjim standardima Mileva Marić dobila tu diplomu".
- Današnje mlade naučnice mogu mnogo toga da nauče na primeru Mileve Marić. Ona je velika metafora za nepravdu. Svakako treba istrajati i svojim rezultatima i zaslugama, izboriti se za svoje mesto u naučnoj zajednici, što sa Milevom nije bio slučaj. Gabrijela Grejson, boreći se za istinu o Milevi i njenom velikom doprinosu nauci, između ostalog, ističe: "Bila je sanjar, ali je tadašnje društvo orijentisano isključivo ka muškarcu onemogućilo da ostvari svoje snove".
Da li postoji još neki aspekt života Mileve Marić Anštajn koji biste voleli da pomete, a da do sada niste?
- Zanimljiv je citat Đorđa Balaševića, koji je stanovao dve kuće dalje od Milevine u Kisačkoj 20, u Novom Sadu: "Bila je lepa na onaj tihi, vanvremenski način. Njen nesretni život bio je pesma u dolini gluvih. U Кisačkoj i okolnim uličicama neke žene i danas žive na kratkom lancu, kontinenti im se prostiru od bašte do kapije, od rerne do užeta za veš. A ona je još rođendan dvadesetog veka proslavila u Cirihu, radeći domaće zadatke svom razmaženom Albertu, i učeći nadobudne mlade Švicere formulama kojima niko od njihovih sunarodnika nije umeo da ih nauči. U njenoj kući odavno žive neki drugi ljudi, u njenom plemenu je Račun i dalje najviša matematika".
Nakon knjige i izložbe, koji su Vaši dalji planovi? Da li imate još neku uticajnu Srpkinju u vidu za knjigu?
- Ove godine se navršava 170 godina od rođenja genijalnog Nikole Tesle. U Teslinoj godini Teslinog naroda, napisala sam knjigu "Rekli su o Nikoli Tesli" i izložbu posvećenu naučniku, koji je osvetlio planetu. Planiram da napišem knjigu o najznačajnijim srpskim uspešnim ženama, koje su bile prve u nauci, umetnosti i kulturi, a u nameri da očuvam kulturu sećanja, srpski jezik, bogatu srpsku istorijsku i kulturnu baštinu i sećanje na žene koje menjaju svet na bolje. Završiću ovaj intervju citatom nobelovca Ive Andrića: "Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta."
Biografija
Svetlana Matić rođena je 19. juna 1966. godine u Beogradu gde je završila Pedagošku akademiju za obrazovanje nastavnika razredne nastave 1987. godine i stekla zvanje nastavnika razredne nastave i Filozofski fakultet, odsek pedagogija 1993. godine i stekla zvanje profesora pedagogije. Diplomirala je 2014. na Višoj teološko-pedagoškoj školi u Štrebesdorfu kraj Beča i stekla zvanje nastavnika pravoslavne veronauke.
Profesionalna karijera
Radila je kao nastavnik razredne nastave u OŠ "Vuk Karadžić" u Ripnju i OŠ "Filip Filipović" u Beogradu. Profesor je maternjeg jezika u bečkim osnovnim školama. Predaje bosanski, hrvatski i srpski jezik. Učesnica je mnogobrojnih naučnih i stručnih skupova. Saradnica je pedagoških časopisa i listova, kao što su Učitelj, Prosvetni pregled, Nastava i vaspitanje, Spoji itd.
Po dolasku u Beč, bila je deset godina direktor marketinške službe na Radio telefonu 1510, koji je bio jedno od najpoznatijih dugogodišnjih informativnih glasila na srpskom jeziku u Austriji. Nakon završenog obrazovanja za zastupnika i posrednika u osiguranju, poseduje licence za rad u Srbiji, Hrvatskoj i Austriji. Bila je angažovana kao pedagoški savetnik, od 2011. do 2019. godine u Školskom savetu grada Beča, u savetovalištu Fabe, za decu migrantskog porekla sa prostora bivše Jugoslavije, koja imaju poteškoća u učenju i ponašanju.
Priznanja i odlikovanja
Svetlana Matić je nosilac brojnih prestižnih nagrada:
- Vukova povelja (2009): Za vrhunska ostvarenja u razvoju obrazovanja i nacionalne kulture.
- Zlatna značka (2012): Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo vera i dijaspore.
- Plaketa za zbližavanje matice i dijaspore (2014): Narodna skupština Republike Srbije.
- Književna nagrada Rastko Petrović (2018): Za knjigu Pevam danju, pevam noću / Pisma Mini Karadžić.
- Zlatna medalja za zasluge (2024): Dodelio predsednik Srbije Aleksandar Vučić za jačanje odnosa Srbije i Austrije.
- Nagrada Dragiša Kašiković (2024): Za knjigu Heroina života – Mileva Marić Ajnštajn.
Bibliografija i autorski rad
Objavila je brojne udžbenike i knjige, među kojima su:
- Naš jezik, bukvar (2010)
- Dečji biseri (2011)
- Igra, Knjiga za decu i odrasle (2013)
- O ljubavi s ljubavlju (sa Aleksandrom Čotrićem, 2014)
- Pevam danju, pevam noću / Pisma Mini Karadžić (srpsko i nemačko izdanje)
- Srbi u Austriji i Tragovi bečkih Srba (sa Markom Lopušinom)
- Heroina života – Mileva Marić Ajnštajn (2025)
Društveni angažman
Redovni je član Matice srpske, Udruženja književnika Srbije i Srpske kraljevske akademije inovacionih nauka (SKAIN). Osnivač je i predsednica Austrijsko-srpskog kulturnog društva "Vilhelmina Mina Karadžić" u Beču (od 2019). Inicijator je postavljanja spomen-ploče Mini Karadžić u Beču i osnivač istoimene biblioteke. Autorka je četiri samostalne izložbe posvećene Mini Karadžić, bečkim tragovima Srba, Milici Stojadinović Srpkinji i Milevi Marić Ajnštajn. Aktivno organizuje kulturne manifestacije u cilju očuvanja srpskog jezika, ćirilice i nacionalnog identiteta. Živi i radi u Beču.
Pogledajte video: Impresivna izložba na Kolarčevoj zadužbini